S rastućim trendom otmica djece pored Hrvatske suočavaju se i neke druge zemlje Europske unije poput Danske.
Prenosimo kratak članak Danske udruge očeva koji upozoravaju na taj problem prisutan kod njih, a koji se najčešće dešava tijekom procesa razvoda ili odlučivanja o skrbništvu nad djetetom, sa ciljem da se dijete odvoji od drugog roditelja.
Ono što možemo zaključiti iz teksta da imaju službene podatke koliko je izvršeno otmica djece u Dansku, koliko otmica djece iz Danske u neku od država potpisnica Konvencije, te koliko je otete djece u neku od država koje nisu potpisnice Konvencije.
Nadamo se da će i nadležne institucije Republike Hrvatske početi voditi službenu evidenciju ovakvih otmica kako bi i na taj način pokazale da im je stalo do brzog i efikasnog rješavanja ovog problema.
PRIJEVOD NAVEDENOG ČLANKA :
” Majka iz Danske koja je otela dvoje djece deportirana je iz Brazila natrag u Dansku.
Još od svog osnutka 1977. godine, Danska udruga očeva upozorava na problem otmice djece od strane roditelja, čime se djecu izlaže visokom riziku. Unazad par godina i nacionalna televizija prati slučaj majke iz Danske.
Prije svega treba učiniti jasnu razliku između tri različita slučaja. Prvi uključuje međunarodne otmice djeteta koje su službeno prijavljene od strane državnih i međunarodnih tijela sigurnosti. U drugom slučaju roditelj koji ima skrbništvo nad djetetom može legalno napustiti državu zajedno s djetetom te se ovdje ne može govoriti o otmici u pravnom smislu. U trećem, nažalost najčešćem slučaju, jedan roditelj uzima dijete i napušta državu s ciljem odvajanja djeteta od drugog roditelja tokom procesa razvoda ili sudskog procesa odlučivanja o skrbništvu nad djetetom.
Koliko je ovo čest slučaj u Danskoj?
U Danskoj je prošle godine živjelo 1,167,460 djece. Službeno je prijavljeno 29 otmica djeteta u Dansku, a 48 otmica djeteta iz Danske u neku od država Konvencije te 57 otmica djece iz Danske u države van teritorija potpisnica Konvencije.
U budućnosti se očekuje mnogo veći uspjeh u nalaženju otete djece i njihovih roditelja radi rastuće međunarodne suradnje i tehnološkog razvoja. Nažalost, žrtve otmice – djeca, razumiju što se oko njih događa i kao posljedica otmice često nastupa trajan gubitak povjerenja u odrasle osobe. To je iz svakog pogleda bolno i mukotrpno iskustvo za oca, majku i prije svega za dijete.
Iza većine otmica djece od strane roditelja obično stoji neki vrlo jednostavan razlog, poput težnje za izgubljenim društvenim i kulturnim nasljeđem od strane jednog roditelja, želje za promjenom mjesta stanovanja ili dobivanja većih socijalnih koristi ili nasilja od strane jednog roditelja nad djetetom ili drugim roditeljem. Ima i slučajeva u kojima roditelji u teškoj situaciji ranjivosti kontaktiraju pogrešne ljude i organizacije koje se bave trgovinom ljudima.
Što možemo učiniti u vezi toga?
Ne smijemo kao društvo dopustiti daljnje otmice ovakvog tipa. Nagrađivanje pogrešnog ponašanja vodi daljnjem pogrešnom ponašanju roditelja. Stoga je važno da policija i ostala tijela sigurnosti brzo i djelotvorno rješavaju ovakve slučajeve i dovedu djecu i roditelje nazad kući što je prije moguće.
Ako roditelj i dijete imaju isto državljanstvo i posljednje prijavljeno prebivalište u istoj državi, ovlasti nad slučajem pripadaju tijelima sigurnosti te države. No u većini slučajeva nije problem međunarodno pravo, već nedostatak volje i sredstava nacionalnih država. Ne možemo očekivati da će uvijek roditelji samostalno i o svom trošku tražiti dijete u inozemstvu i vratiti ga kući.
Kada se dijete jednom vrati kući, potrebno je ponovno izgraditi povjerenje u odrasle. Potrebno je osigurati mir, sigurnost i stabilnost u djetetovoj neposrednoj okolini, naravno uz kontinuiranu brigu za djetetovu fizičku sigurnost i pregovore s inozemnim vlastima vezano za eventualne podnesene žalbe.
Djeca mogu izgubiti povjerenje u odrasle
Kao roditelji moramo razumjeti da ćemo gotovo sigurno izgubiti povjerenje svog djeteta ukoliko, odnosno kada ono dozna istinu o onome što se dogodilo. Djeca su pronicljivija nego što mnogi roditelji misle. Zato je u najboljem interesu djeteta razumijevanje roditelja o potrebi održavanja razumnog međusobnog odnosa, neovisno o okolnostima.”
Podijelite na društvenim mrežama:
