Čitamo Nacrt novog Obiteljskog zakona, izjave Ministrice socijalne politike i mladih u medijima o zadovoljstvu odrađenim na pisanju zakona i ne vjerujemo. Uspjelo se napisati 150 stranica teksta a da se ništa korisno, što bi bilo u najboljem interesu djece, ne kaže. Čak je i princip da se sve odluke o djeci moraju donositi poštujući načelo najboljeg interesa djeteta ostao u potpisanim konvencijama, ali ga u zakonu nema. Tako zakon umjesto davanja smjernica sudu o tome što bi bio najbolji interes djeteta jednostavno ukida to načelo. Temeljem opetovanog iščitavanja Nacrta dolazimo do zaključka da je za dio zakona koji se odnosi na djecu roditelja koji se razvode dovoljno samo jedno načelo. I najviše tri članka:
Načela Obiteljskog zakona:
1. Obiteljski zakon je švedski stol.
Skrb o djeci
Članak 1.
Sud će donijeti odluku o povjeri djeteta i sadržajima roditeljske skrbi temeljem volje i sklonosti suca prema vlastitim stavovima i naravi suca.
Članak 2.
Centri za socijalnu skrb imat će posebne službe (medijaciju, mišljenja o povjeri djeteta i posebne skrbnike koji će zastupati djecu temeljem rješenja centra ili suda), čiju će nezavisnost jamčiti to što će biti smještene u različite prostorije.
Članak 3.
Pravo žalbe je ograničeno samo na situacije kad je sudac prekršio Čl. 1 ovoga zakona i samo kad posebne službe centara nisu bile smještene u posebnim prostorijama.
Nacrt zakona nije revolucionaran. Nije čak ni reakcionaran, jer bi onda bio bolji nego što jest. Situacija je puno ozbiljnija – zakon se temelji na selektivnim kvazi istraživanjima nepotkrijepljenih stavova koja se javnosti predstavljaju kao nešto dobro za djecu i obitelji Hrvatske te ozakonjivanju lošeg postupanja djelatnika sustava na štetu djece i roditelja, da bi se spriječile tužbe RH Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu i da bi se olakšalo sucima. Međutim, sama ideja da bi cilj zakona koji utječe na sudbinu djece smio biti olakšavanje posla sucima, sramotna je. Takav zakon u središte mora staviti dijete. A svako dijete (osim u slučajevima teškog zlostavljanja i zanemarivanja) želi opsežno vrijeme s oba roditelja. Zabrinjavajuće statistike danas, bit će nešto čega ćemo se s nostalgijom sjećati kao boljih vremena jer, bude li prihvaćen u obliku u kojem je objavljen, Obiteljski zakon će:
– još više djece lišiti jednog roditelja (najčešće oca), ne prepoznajući potrebu za opsežnim vremenom djeteta s oba roditelja – empirijska istraživanja koja to potvrđuju izmakla su pozornosti zakonodavca (tj. zakonodavke) jer ih, u prvom redu, nije ni želio vidjeti;
– povećati sukob među roditeljima motivirajući roditelje (najčešće majke) za insistiranje na samostalnom skrbništvu – empirijska istraživanja koja to potvrđuju izmakla su pozornosti zakonodavca (tj. zakonodavke) jer ih, u prvom redu, nije ni želio vidjeti.
Da je zakon revolucionaran u pozitivnom smislu, Ministrica socijalne politike i mladih ne bi to morala zadovoljno izjavljivati u promotivnom članku plaćenom milijunima novca poreznih obveznika koliko će koštati spašavanje EPH (npr. Slobodne Dalmacije) što je vrlo izgledno, već bi svi pismeni ljudi u Hrvatskoj to jasno mogli iz zakona iščitati.
Podijelite na društvenim mrežama:
