Hrvatska je od 16. do 18.09.2020. bila domaćin 3. europske konferencije s međunarodnim sudjelovanjem EAPAP-a (Europske asocijacije stručnjaka u području otuđenja, engl. European Association of Parental Alienation Practitioners), koja je u organizaciji Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba održana u obliku webinara.
Konferencija je okupila više od 400 stručnjaka – sudionika iz cijelog svijeta te 18 inozemnih i 14 naših predavača – eksperata.
Jedna od sudionica bila je u ime Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo tajnica gđa Melita Požgaj.
Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander kolumnu u kojoj je pisala o konferenciji EAPAP-a o otuđenju naslovila je OTUĐENJE DJECE OD RODITELJA JE EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE I PROBLEM U CIJELOM SVIJETU
U nastavku navodimo neke od izjava eminentnih stručnjaka/predavača te se nadamo da će se na njih referirati drugi stručnjaci kojima bi prvenstvena zadaća bila zaštita djece, ali i roditelji kojima su djeca otuđena ili su u procesu otuđenja te kojima bi riječ stručnjaka bila iznimna pomoć u nastojanjima da zaštite svoju djecu od daljnjih zlostavljanja.
Wilfred von Boch-Galau, psihoterapeut i svjetski stručnjak na području otuđenja :
„Stručnjaci mogu olakšati proces otuđenja ili ga prekinuti. Najveća greška je čekati da se dijete samostalno ‘vrati’ otuđenom roditelju.”
„ Iako otuđenje ne postoji kao dijagnostička kategorija u važećim klasifikacijama, postoje druge dijagnoze kojima se može opisati, između ostalog, to je dijagnoza emocionalnog zlostavljanja „
„ Iako se može činiti da je teško razlikovati opravdano odbacivanje od otuđenja, kliničari imaju specifične alate diferencijacije temeljene evidence-based studijama „
„ Mnogi stručnjaci kažu, da ako dijete ne želi, ne možemo učiniti ništa, što uistinu nije točno „
Nick Woodall ( Velika Britanija ) , britanski psihoterapeut i vodeći autoritet u Europi za temu otuđenja djeteta od roditelja nakon razvoda (vodi Family Separation Clinic u Londonu ) :
„U otuđenju se radi o pitanju zaštite djece, a ne kontakata i skrbništva“
„Gledajmo zašto se dijete patološki stopi s jednim roditeljem umjesto zašto odbija drugog roditelja. Dijete se ‘stopi’ s roditeljem od kojeg osjeća prijetnje (njegove agresije, odbacivanja…) kako bi ih izbjeglo.“
„Da bi dijete pokazivalo rascjep (splitting) u odnosu na roditelje, prvo se mora dogoditi rascjep djetetove ličnosti.“
„Klinička procjena nepotpuna je bez opservacije odnosa djeteta i otuđenog roditelja.“
„U nekim slučajevima svaki tretman bit će neuspješan sve dok dijete živi s otuđujućim roditeljem.“
„Klinička procjena članova obitelji i njihovog odnosa obveza je svih nas stručnjaka i podrazumijeva dugoročan proces i stalno preispitivanje.“
Karen Woodall ( Velika Britanija ) , vodeća psihoterapeutkinja u Klinici za obiteljsku separaciju u Londonu (Family Separation Clinic u Londonu )
“Kao stručnjaci možemo postati dio problema ili dio rješenja”
“Ako rad stručnjaka prestane u trenutku uspostave kontakta djeteta s roditeljem, psihoterapijski je isto kao da nismo učinili ništa”
“Djecu ne možemo uvjeriti da riješe splitting – trebamo ih liječiti u jasnom okviru i strukturi”
“Terapija je u onome što činimo, a ne u onome što govorimo”
“Kod otuđenja nema postupnosti – barem 50 posto vremena dijete treba provoditi s otuđenim roditeljem.”
“Čekanje da dijete kaže da želi živjeti s otuđenim roditeljem je kontraindicirano – dijete to ne može reci, a mi nastavljamo biti dio otuđujućeg procesa.”
„ Savezu otuđujućeg roditelja i djeteta nije dovoljno pristupiti s terapeutskog aspekta, nego se mora mijenjati djetetova struktura života „
„ Kad roditelji kažu da je sve bilo apsolutno savršeno u njihovom životu i djetinjstvu, osjećamo i znamo da to prikriva mnogo toga. Mi se trudimo otkriti transgeneracijsku traumu.
sc. Jennifer Harman ( SAD ), socijalna psihologinja Državnog sveučilišta u Coloradu :
“Otuđenje se u obiteljskoj dinamici može smatrati ‘intimnim terorizmom’, ne samo prema djetetu, nego i prema drugom roditelju.”
“Pogrešna procjena otuđenja kao hibridnog, kada se reaktivno ponašanje otuđenog roditelja tumači kao deficit roditeljskih kapaciteta, otežava oporavak djeteta.”
“Otuđenje je u suštini pokušaj kontrole drugog roditelja i djeteta, a sve preko leđa djeteta.”
“Otuđujući roditelj stavlja drugog roditelja u nemogući položaj – ako se povuče, optužuje ga da odustaje od djeteta, a ako se bori, optužuje ga za agresiju”
“Obitelji se protive promjeni, koliko god bila pozitivna. Zato je nužna podrška suda da bi se omogućila promjena.”
“Postupnost i davanje vremena u otuđenju ne donosi rezultate.”
“Čak i ako dijete (još) nije otuđeno, ne znači da roditelj koji otuđuje ne provodi obiteljsko nasilje”
sc. Mirela Badurina ( Bosna i Hercegovina ) :
„Kako bi uspješnije identificirali i pristupili sprječavanju i regulaciji kompleksnih problema poput otuđenja, od velikog je značaja upravo razumijevanje putem edukacije i supervizije…“
“Bazična psihološka potreba za zaštitom i sigurnosti je uzdrmana u periodu krize, čime se povećava mogućnosti narušavanja zdravih obrazaca privrženosti, posebno kod djece u riziku ili onih koji su od ranije imali iskustvo ‘rupture’ privrženosti.”
“Iako virtualni kontakt nikad ne može zamijeniti onaj uživo, i dalje je kontakt, u odnosu na prazninu kada ga nema. Radimo najbolje s onim što imamo.”
prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander ( Hrvatska) :
“Privrženost nije kvantitativna kategorija. “
“S obzirom da je privrženost urođena karakteristika, ne procjenjujemo postojanost privrženosti nego kvalitetu i vrstu privrženosti.”
„Djeca žrtve zlostavljanja, koja odbijaju kontakt s roditeljem počiniteljem zlostavljanja, neće imati jednake reakcije kao djeca koja su u procesu i/ili u stanju otuđenja „
„ Splitting nije povezan s realitetnim zlostavljanjem od strane roditelja kojeg dijete odbija, već je povezan sa zlostavljanjem otuđujućeg roditelja „
„ Ako uzimamo majke ili očeve kao adekvatnije roditelje isključivo po spolu, odnosno rodu, a priori biramo boljeg roditelja, što u realitetu ne samo da ne mora biti točno, nego je i neodgovorno prema djeci o čijem se životu radi „
„ Konvencija o pravima djeteta interes djeteta pretpostavlja željama, potrebama, emocijama, pa i pravima odraslih „
„ Teorija privrženosti u mnogočemu nas može usmjeriti i dati nam krivi okvir za uspješno obavljanje ovog posla, odnosno poziva koji biramo. Istovremeno, oko teorija privrženosti postoji sklizak teren i puno mogućih zamki, u koje nas roditelji, ali i laici često vuku“
„Mediji i društvene mreže ne rijetko preuzimaju najglasniju ulogu i koriste termin privrženosti za argumentaciju stavova koji u realitetu nisu povezani s privrženosti, a cijena neznanja ili pogrešnih uvjerenja stručnjaka i laika o privrženosti, posebno kad se radi o otuđenju je ogromna šteta djeteta“
„ Otuđujući roditelj svakako će stručnjaka uvjeriti u to da dijete drugom roditelju nije privrženo, no privrženost je neurobiološki i urođeni proces, odnosno dijete je privrženo svojim roditeljima, bez obzira na kvalitetu privrženosti. Ovo je zamka u koju niti jedan stručnjak ne bi smio upasti „
doc. prim. dr. sc. Vanje Slijepčević Saftić dr. med., specijalist pedijatrije i subspecijalist dječje neurologije ( Hrvatska ) :
“Znanost i klinička iskustva danas pružaju jasne spoznaje kako obitelj i okolina utječu na razvoj i funkcioniranje djeteta, poput devastirajućeg učinka toksičnog stresa na njegov sveukupan razvoj. Nužno je osnažiti platformu stručnjaka u sustavu zaštite djece te raditi na senzibiliziranju cjelokupne zajednice u prepoznavanju rizičnih okolišnih čimbenika odrastanja. To nam omogućuje da djelujemo i na multigeneracijskom nivou zaštite zdravlja. “
prof. dr. sc. Marine Ajduković , profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Studijskom centru socijalnog rada ( Hrvatska ) :
“Dodatni alati i tehnike procjene manipulativnih ponašanja roditelja stručnjacima mogu olakšati uvid u aktualnu obiteljsku dinamiku i pomoći u procjeni adekvatnosti daljnjih intervencija”
“Konkretni alati i instrumenti stručnjacima daju nužnu podršku za rad u ovom vrlo delikatnom području.”
doc. dr. sc. Bruna Profaca prof. psihologije, klinička psihologinja ( Hrvatska ) :
“Za tretman djeteta primarno je prepoznavanje obrazaca emocionalnog zlostavljanja koje dijete doživljava.”
“Obrazac djetetovih reakcija povezan je s obrascem otuđujućih ponašanja”
“Uzimajući u obzir sve kliničke i znanstvene spoznaje nema dileme da je dijete koje je u splittingu zapravo zlostavljano i traumatizirano dijete.”
sc. Benjamin Bailey ( Izrael) :
„ Aktualno u Izraelu postoji inicijativa za ujednačavanjem sudske prakse u slučajevima otuđenja na nacionalnoj razini, s naglaskom na vrli žurno reagiranje. Početak procesa bit će obavezan u roku dva tjedna, što će uvelike doprinjeti zaštiti djece „
„ Naše osnovno obrazovanje, daljnje aktivno i kontinuirano usavršavanje, suvremena istraživanja i svakodnevna klinička praksa kvalificiraju nas za rad s otuđenjem „
Inbal Kivenson Bar-On ( Izrael ) :
„ Validacija koncepta otuđenja od strane Vrhovnog suda određene zemlje ključan je korak prema uspostavi dobre sudske prakse „
Doc.dr.sc. Milica Pejović Milovanović, načelnica Klinike za djecu i mlade pri institutu za mentalno zdravlje iz Beograda ( Srbija ) :
„Splitting je u nekim slučajevima trajan i ne možemo očekivati da se razriješi sam od sebe. Posljedica je traume o kojoj nam dijete često ne može progovoriti „
Doc.prim.dr.sc. Vlatka Boričević Maršanić dr. med., spec. psihijatrica, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije, psihoterapeutkinja ( Hrvatska ) :
„ Sukladno kliničkim spoznajama i istraživanjima, posljedice otuđenja, kako kratkoročne tako i dugoročne, , jednake su posljedicama svih ostalih oblika zlostavljanja”
Doc. dr. sc. Danijel Crnković, psihijatar s KBC-a Sestre milosrdnice ( Hrvatska ) :
„ Iz psihopatologije otuđujućeg roditelja proizlazi da dijete stavlja u ulogu žrtve, a sebe u ulogu zaštitnika, što ne odgovara realitetu. U prepoznavanju te dinamike i reagiranju stručnjaci ne smiju ući u ulogu nijemih promatrača“
Dr.sc. Jill Salberg, izvanredna profesorica, konzultantica i supervizorica iz područja kliničke psihologije na postdoktorskom programu psihoterapije i psihoanalize na Sveučilištu New York ( SAD ) :
„ Povezivanje osjećaja i trauma otuđujućeg roditelja s s aktualnim iskustvima djeteta, roditeljima može pomoći u empatijskom razumijevanju djeteta“
Marina Walter ( Švicarska ) :
„ Važna uloga suda je obvezati otuđujućeg roditelja na na tretman ukoliko je potreban i propisan od strane stručnjaka „
Joan Long, socijalni radnik, terapeut ( SAD ) :
„Otuđeno dijete se često predstavlja kao „savršeno dijete“kod kojeg se ne može jasno vidjeti unutarnja patnja, činjenica je da mu nešto nedostaje. Naš je zadatak da to prepoznamo.“
Claire Francica , ( Malta ) :
„ Čim stručnjak pokuša razrušiti deluzije otuđujučeg roditelja, može se naći pod njegovim napadom. Tada trebamo podršku sustava, kako bismo mogli adekvatno obavljati svoj posao „
Dr. Sc. Jill Salberg, izvanredna profesorica, konzultantica i supervizorica iz područja kliničke psihologije na Sveučilištu New York ( SAD ) :
„ Fragmenti iz prošlosti nastavljaju živjeti u novim generacijama obitelji i kolektivima „
„ Roditelji ponekad tijekom razvoda ne suosjećaju s djetetom, on su zarobljeni u svojim traumama“
„ Trauma živi u sjenama identiteta“
Sandra Feitor, pravnica u individualnoj praksi, posvećena obiteljskim i dječjim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i ljudskim temeljnim pravima ( Portugal ) :
„ Moramo biti svjesni temeljnih ljudskih i dječjih prava, no ona se ne mogu ostvariti ako je djetetu onemogućen odnos ljubavi s oba roditelja „
Prim. Domagoj Štimac, dr. med., specijalist psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, stalni sudski vještak ( Hrvatska ) :
„ Ako dijete ima simptome traumatizacije, ne mora značiti da je optužba istinita. Možda je traumatizirano zlostavljanjem otuđenja „
„ Lažne optužbe za zlostavljanje često su rezultat želje roditelja z osvetom drugom roditelju „
„ Manji i uobičajeni roditeljski propusti u otuđenju se često prikazuju kao zanemarivanje djeteta „
„ Incidencija lažnih i neutemeljenih optužbi u općoj populaciji kreće se od 2 do 10 % , a u problematičnim razvodima i do 50 % „“
Brian Ludmer, odvjetnik, član savjetodavnog odbora Organizacije za svjesnost o roditeljskoj otuđenosti i Međunarodne mreže za podršku otuđenim obiteljima, kao i suosnivač Odvjetnika za zajedničko roditeljstvo. Brian je bio jedan od sastavljača kanadskog zakona o ravnopravnom zajedničkom roditeljstvu, Bill C-560 ( Kanada ) :
„ Najviše zloupotrebljavana riječ u engleskom jeziku upravo je zlostavljanje „
Dr. Sc. Lana Peto Kujundžić, predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež (Hrvatska):
„Sudac treba biti „nadroditelj“ u slučajevima otuđenja i ne treba se libiti da kaže „dosta“
Danica Ergovac, psihologinja ( Hrvatska ) :
„Budite hrabri i prijavite otuđitelja jer on zlostavlja dijete „
„ Nemogućnost postavljanja zlostavljajućem roditelju dovoljno čvrste granice predstavlja nemogućnost davanja djetetu šanse i prostora za ozdravljenje „
Eleonora Katić, odvjetnica ( Hrvatska ) :
„ U praksi imamo prilike vidjeti propuste u sudskoj praksi osoba koje nisu dovoljno upućene u otuđenje, odnosno u dugoročne negativne posljedice „
Ana Hrabar, odvjetnica , specijalistica dječjih prava ( Hrvatska ) :
„ Procjena djeteta bez procjene roditelja je kao da od cijele knjige čitamo samo korice „
Teodora Minčić, spec. med. psih., sudska vještakinja (Srbija) :
„Većina stručnjaka u Srbiji vjeruje da se otuđenje liječi samo savjetovanjem ili psihoterapijom, što nije točno „
Doc.dr.sc. Sara Jerebić , specijalistica bračne i obiteljske terapije (Slovenija) :
„Psihoterapija i savjetovanje ne bi trebali ovisiti o financijskim mogućnostima roditelja, nego bi o
mentalnom zdravlju djece brigu trebala voditi država „
Mag.iur Kolinda Kolar, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu ( Hrvatska ) :
„Različiti vještaci imaju različite preporuke za tretiranje slučaja, , a sucima treba ujednačen odgovor struke „
Mag.iur Renata Šantek sutkinja Vrhovnog suda RH ( Hrvatska ) :
„ Uloga suca je preuzimanje odgovornosti za donošenje konačnih odluka i presuda. Vještak ne može odgovoriti na pitanja o roditeljskim kapacitetima oba roditelja „
Simona Vladica ( Rumunjska ) :
„ Otuđenje bi se lakše prekinulo kada bi bilo kriminalizirano „
Podijelite na društvenim mrežama:
