U Splitu je 5.-8.11.2025. održana 32. godišnja konferencija hrvatskih psihologa na temu “Psihologija i psiholozi u kriznim vremenima: jačanje otpornosti pojedinca, obitelji, zajednice”. Na konferenciji je sudjelovalo više od 600 psihologinja i psihologa.
7.11.2025. u ime Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo sudjelovali su tajnica udruge gospođa Melita Požgaj i psiholog Bojan Klapčić koji je održao izuzetno zanimljivo i dobro posjećeno predavanje “SAMOUBOJSTVA MUŠKARACA I ŽENA U EUROPI I U HRVATSKOJ: ANALIZA TRENDOVA IZ BAZE PODATAKA SVJETSKE BANKE”.
Psiholog Bojan Klapčić :
U javnosti se često govori o nasilju nad ženama, no rijetko o jednoj drugoj, tihoj i jednako bolnoj stvarnosti – muškarci u Hrvatskoj i Europi mnogo češće dižu ruku na sebe.
Analiza podataka Svjetske banke o stopama samoubojstava muškaraca i žena u razdoblju od 1995. do 2021. godine otkriva zabrinjavajuće razmjere i jasne rodne razlike koje se zadržavaju već gotovo tri desetljeća. Istraživanje je obuhvatilo 27 država članica Europske unije, pet država Jugoistočne Europe koje graniče s Hrvatskom te samu Hrvatsku, kako bi se vidjelo gdje se ona nalazi u odnosu na susjede i ostatak Europe. Podaci Svjetske banke prikazani su putem linearnih trendova – grafičkih prikaza koji pokazuju kako se stopa samoubojstava mijenjala kroz vrijeme. Analizirane su početne razine, smjer i brzina promjene te raspršenje, odnosno koliko podaci variraju iz godine u godinu.
Rezultati pokazuju da broj samoubojstava u većini država opada, i kod muškaraca i kod žena. No, unatoč tom padu, muški trendovi i dalje su dva do tri puta viši od ženskih, što znači da muškarci daleko češće počine samoubojstvo. Pad broja samoubojstava kod muškaraca je brži, ali s većim oscilacijama, što upućuje na to da su muškarci osjetljiviji na nagle društvene, ekonomske ili osobne promjene. U Europskoj uniji najviše stope bilježe baltičke zemlje – Litva, Latvija, Estonija i Finska – te Mađarska i Slovenija, dok svega pet zemalja (Cipar, Španjolska, Grčka, Nizozemska i Portugal) pokazuje netipične trendove, s blagim porastom ili stagnacijom broja samoubojstava. U regiji Jugoistočne Europe Hrvatska se nalazi otprilike na sredini ljestvice: dvije susjedne države imaju više, a dvije niže stope samoubojstava.
Ovakva slika jasno upućuje na to da, iako broj samoubojstava u Hrvatskoj polako opada, muškarci i dalje čine golemu većinu žrtava. Njihov broj višestruko nadmašuje broj ženskih samoubojstava, pa čak i broj slučajeva ubojstava žena, uključujući femicide. Drugim riječima, muški suicid nije samo individualna tragedija, nego ozbiljan javnozdravstveni problem s prepoznatljivom rodnom dimenzijom. Ako društvo s pravom ulaže značajne resurse u prevenciju nasilja nad ženama, onda je jednako važno razviti i ciljane programe prevencije samoubojstava muškaraca – kroz bolju dostupnost psihološke podrške, destigmatizaciju traženja pomoći i promicanje kulture u kojoj ranjivost nije znak slabosti.
Podaci pokazuju da Europa polako ide prema smanjenju broja samoubojstava, ali iza te statistike krije se tišina mnogih muškaraca koji nikada nisu potražili pomoć. Ako želimo da ta tišina prestane i da se brojke pretvore u stvarne živote spašene na vrijeme, potrebno je da i muška ranjivost postane tema javnog zdravlja – jednako važna, vidljiva i legitimna kao i svaka druga.
