Nakon priopćenja Centra za socijalnu skrb Dubrovnik o ‘drugoj strani medalje’ potaknutog slučajem Kristović, oglasila se i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo, kako pišu, radi objektivnog informiranja javnosti o tome što se događa u Centrima za socijalnu skrb. Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo osnovana je s ciljem promicanja ravnopravnog roditeljstva, zaštite prava djeteta na cjelovitu obitelj, bez obzira na to žive li roditelji zajedno, pomoći djeci i njihovim obiteljima u cilju ostvarenja ravnopravnog roditeljstva, da društvo razumije i učinkovito rješava probleme koji ometaju ili spriječavaju ravnopravno roditeljstvo.
“Udruzi se javljaju većinom očevi, ali i majke, bake, djedovi – svi oni koji su pogođeni nemogućnošću viđanja vlastitog djeteta ili unuka. Javljaju nam se roditelji iz cijele Hrvatske pa tako i oni sa područja grada Dubrovnika kojima je nadležan Centar za socijalnu skrb Dubrovnik. Najčešće pritužbe roditelja/očeva na rad centara za socijalnu skrb pa tako i Centra za socijalnu skrb Dubrovnik su sljedeće:
– pojedine djelatnice centara za socijalnu skrb kao da se takmiče u tome koja će prije razbiti obitelj i odvojiti dijete od roditelja, posebno oca,
– centri su prema njima neprijateljski, spori, neučinkoviti i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu,
– “Centar je unaprijed sklon podržati majku“,
– centri za socijalnu skrb daju prijedlog i mišljenje kojim se određuje prekratko vrijeme s djecom koje nije dovoljno za razvijanje kvalitetnog odnosa, (od par sati jednom mjesečno do svaki drugi vikend, čime tate u najboljem slučaju postaju vikend tate i nemaju prilike dijete odgajati u npr. pravilnom odnosu prema školskim obvezama),
– ukoliko majka odluči spriječavati kontakte s djetetom, u tome ima prešutnu ili aktivnu podršku centara za socijalnu skrb, tate.
– centri za socijalnu skrb imaju dvostruke kriterije: jedne za majke, druge za očeve, a za djecu se ne interesiraju.
Kao dokaz u prilog sustavne diskriminacije djece i očeva koja se dešava pod okriljem Centra za socijalnu skrb Dubrovnik su statistički izvještaji za 2012. koji govore o tome koliko je djece povjereno na zajednički život majci ili ocu:
Grad Dubrovnik 2012. godina
81,25 % djece povjereno je na zajednički život majci
6,25 % djece povjereno je na zajednički život ocu
0 % djece je bilo pod zajedničkim skrbništvom
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Vrlo često opravdavanje centara za socijalnu skrb da oni samo daju prijedlog i mišljenje, a konačnu odluku donosi sud, ali ono što prešućuju jest činjenica da sud u 99 % slučajeva uvažava njihov prijedlog i mišljenje!
Zanimljive izjave, pisana mišljenja i prijetnje djelatnica centara za socijalnu skrb i sudova dobivena od mnogobrojnih članova udruge:
1. Dijete je povjereno na zajednički život majci narkomanki, otac odlazi u Centar pitati
zašto su to učinili. Socijalna radnica odgovara: “To što je majka narkomanka ne znači da je loš roditelj.”
2. Dijete su povjerili na zajednički život majci alkoholičarki.Objašnjenje: “Dijete će je motivirati da se liječi.” Nakon toga ta ista majka priklala je dijete koje je pukom srećom preživjelo. Nakon toga Centar dijete stavlja u ustanovu. Ocu je trebalo gotovo dvije godine borbe da dijete počne živjeti sa njim. Što mislite da li je za ovo netko odgovarao?
3. Sutkinja zaključuje raspravu i saziva ročište za objavu presude. Otac sav sretan iščekuje to ročište jer prema prijedlogu Centra dijete će moći spavati kod njega svaki drugi vikend te provoditi zimske i ljetne praznike. Par dana prije ročišta sutkinja naziva očevu odvjetnicu i traži od nje da pristane na subjektivnu preinaku tužbe jer je nakon 2 i pol godine trajanja postupka sutkinja shvatila da je tužiteljica, djetetova majka, krivo postavila tužbu.
Prema Zakonu o parničnom postupku očeva odvjetnica ne pristaje na tu ucjenu. Dolazi ročište za objavu presude i sutkinja govori ocu: “ Pošto niste pristali na subjektivnu preinaku tužbe, niti ovo ljeto nećete vidjeti dijete!”
4. Odgovor sutkinje ocu koji se pokušava izboriti za opsežnije kontakte djeteta s njime: „Pa što se tako borite za to dijete, s 15 godina sin će ići s vama na pecanje!“
5. Ravnateljica centra: „Ako ne prestanete sa slanjem dopisa, predložit ću da vam i ovo dvoje sadašnje djece oduzmu.“
6. Otac dolazi u Centar za socijalnu skrb požaliti se da je djetetu onemogućeno viđanje sa njim temeljem pravomoćne sudske odluke. Ravnateljica centra mu odgovara: „Stari ste i ružni, budite sretni da je djetetova majka uopće željela vezu s vama.“
7. „Stoga nije osnovan navod u žalbi tuženika da je dosuđeni iznos previsoko utvrđen (33 % od ukupnih mjesečnih prihoda), budući da je tuženik radno sposoban (državni službenik), a iz spisa ne proizlazi da bi imao neke zdravstvene tegobe koje bi ga onemogućavale u nalaženju dodatnog izvora prihoda…“
8. Otac odlazi u Centar raspitati se da li i on može zatražiti da se dijete povjeri njemu na zajednički život. Socijalna radnica odgovara: „Što bi vi htjeli gospodine pa ja još nisam čula da je dijete povjereno ocu na zajednički život.“
9. Psiholog:„Ja sam uvjerena da vi možete biti 100 % dobra majka, ali vi niste majka….“
10. Psiholog:„Majka je majka….“
11. Nakon pogibije roditelja u prometnoj nesreći Centar daje sljedeći prijedlog:„Dijete treba dati da živi s bakom i djedom (po majci), umjesto sa stricem i strinom s kojima je dijete do tada odrastalo jer će djed i baka po majci bolje čuvati uspomenu djetetu na majku.”
12. „Dijete treba dati majci jer se majke bolje snalaze sa pranjem, kuhanjem, peglanjem ….“
13.„Djevojčice dobi između 3 – 6 godine treba povjeriti na zajednički život majci radi spolne identifikacije. „
Mi se pitamo što je s muškom djecom te dobi dali se oni onda po toj logici trebaju povjeravati očevima?
14. Otac odlazi u Centar prijaviti da mu djetetova majka onemogućava viđanje djeteta, a i onda kad ga uspije vidjeti u njezinom prisustvu, djetetova majka ga vrijeđa, ponižava, verbalno napada. Socijalna radnica mu odgovara:“Dogovorite se sa djetetovom majkom, mi smo tu nemoćni.”
15. Dva zanimljiva slučaja koja su se desila u kratkom periodu.
Situacija a)
Muž i žena odlaze u Centar kako bi pokušali postići dogovor kome će dijete biti povjereno na zajednički život. Muž je zaposlen, žena ne radi. Objašnjenje djelatnika Centra kome dijete treba povjeriti na zajednički život: „Kako je djetetov otac zaposlen, a majka nije, majka ima puno više vremena posvetiti se djetetu pa dijete treba njoj biti povjereno na zajednički život.
Situacija b)
Muž i žena odlaze u Centar kako bi pokušali postići dogovor kome će dijete biti povjereno na zajednički život. Žena je zaposlena, a otac ne radi. Objašnjenje djelatnika Centra kome dijete treba povjeriti na zajednički život:“Kako otac ne radi, nije se u stanju brinuti o djetetu pa dijete treba povjeriti majci.“
16. Djelatnica centra: “Mala djeca se ne odvajaju od majke ako je majka što bi narod rekao bar malo normalna. “
17. Djelatnica Centra:”Kažu stručnjaci ako se dijete negdje do 7 godine života odvoji od mame to su ljudi koji imaju velikih psihičkih i emocionalnih problema.Otac:”Ako se dijete odvoji od oca, neće li i onda dijete imati psihičkih problema? Djelatnica Centra:”Ne odvaja se od oca jer s ocem ima kontakte (2 x mjesečno po 3 sata uz nadzor)
18. Djelatnica Centra:“Za dobrobit vašeg djeteta je da ima oba roditelja u životu.”
Otac:”Odlično, recite kako dijete ima tatu u životu?”
Djelatnica Centra:” Pa za sada nema gospodine!”
19. “Djetetu te dobi majka je dominantna, a otac kao roditelj nije važan niti bitan.“
20. „Zašto se sada borite za svoje dijete, a za 10 godina moliti ćete Boga da ga ne vidite?“ – piše u priopćenju koje potpisuje predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić.
Podijelite na društvenim mrežama:
Trebam savjet. Rastavljen sam godinu dana. Sud mi dodijelio jedan vikend u mjesecu kontakte s djecom. Uz to majka djece mi brani sve kontakte i odvaja djecu od mene. Žalio sam se centru za socijalnu skrb i nitko ništa ne poduzima kome da se obratim za pomoc