U vrijeme krize kada je potrebno štedjeti na svemu što nije prijeko potrebno nameće se pitanje je li zaista svrsishodno imati samostalan ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova? Ili je puno svrsishodnije da se taj ured pripoji uredu Pučkog pravobranitelja i na taj način postane koristan za porezne obveznike bez obzira na spol!?
Analizom odgovora ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova na pritužbe očeva da su izloženi diskriminaciji prilikom pokušaja da zaštite legitimno pravo djeteta na oba roditelja došli smo do vrlo zanimljivih rezultata.
Naime, odgovore iz ureda Pravobraniteljice možemo podijeliti u dva vremenska razdoblja:
1. od imenovanja Pravobraniteljice do 01.01.2013.
2. od 01.01.2013. do danas
U razdoblju do 01.01.2013. zamijećena je nekolicina odgovora očevima iz ureda Pravobraniteljice u kojima je utvrđen nejednak tretman u centrima za socijalnu skrb prilikom pokušaja ostvarivanja roditeljskih prava.
Nakon 01.01.2013. većina odgovora očevima, koji su nas o tome redovito obavještavali, nije utvrdila njihov nejednak tretman u centrima za socijalnu skrb.
Zašto je to tako prepuštamo vama čitateljima da zaključujete, ali jedan od razloga je možda taj da su očevi/muškarci uputili određen broj pritužbi na diskriminaciju što je uzdrmalo uvriježenu percepciju o tome da je jedino žene moguće diskriminirati.
Pravobraniteljica ima problem da spolom koji treba biti ravnopravan, smatra samo žene, i to kad se radi o rukovodećim pozicijama, zapošljavanju i visokim političkim funkcijama – potpuno smo suglasni s tim da ih treba biti više. Kad se radi o ravnopravnosti muškaraca kao roditelja i broja muškaraca u visokom obrazovanju gdje su značajno podzastupljeni, također smo potpuno suglasni s tim da ih treba biti više. No, onda ravnopravnost Pravobraniteljici prestaje biti potrebna.
Nažalost njezin problem nije samo njezin, već se preljeva na sve nas – neravnopravnost žena nije dobra ni za žene ni za muškarce, kao što neravnopravnost muškaraca nije dobra ni za muškarce ni za žene. Sve te neravnopravnosti u sinergiji čine izrazito diskriminatorsku klimu koja šteti budućnosti Hrvatske. Nikad se neće riješiti diskriminacija žena ako se ne pristupi rješavanju problema diskriminacije sustavno, znači i diskriminaciji žena i diskriminaciji muškaraca i diskriminaciji svih diskriminiranih skupina – Roma, invalida, i sl. Ravnopravnost žena s muškarcima koji su i sami u neravnopravnu položaju je logički nezamisliva, oksimoron, jednako kao i “suha krpa na dnu mora visi”.
Možda Pravobraniteljici i nije cilj riješavati probleme – što bi onda radila i za što bi Pravobraniteljica i njen ured trošili teško zarađeni novac poreznih obveznika. Možda je ovako baš super, povremeno potegnuti poneki problem tek da se paradira s nekom diskriminacijom bez vizije boljeg i pravednijeg društva i sustavnog rada na njegovu ostvarenju.
Pročitajte odgovor pravobraniteljice:
REPUBLIKA HRVATSKA
PRAVOBRANITELJICA
ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA
Ev. broj: PRS 03-01/14-59
Ur. broj: 13-14-02
Zagreb, 07. listopada 2014.
HRVATSKA UDRUGA ZA
RAVNOPRAVNO RODITELJSTVO
HUGA BADALIĆA 2
10 000 ZAGREB
n/p predsjednika Olivera Čanića
[email protected]
Predmet: Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo, diskriminacija djece i očeva
– obavijest, dostavlja se
Poštovani,
Obavještavam Vas da sam putem elektroničke pošte dana 03.10.2014.g. zaprimila Vaš upit vezano uz Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Naime smatrate kako navedeni plan predstavlja diskriminaciju djece i očeva te navodite kako se i u „smjernicama za popunjavanje obrasca“ sugerira sudovima koje formulacije trebaju prihvaćati te ih u svojoj pritužbi i navodite. Zaključno smatrate spornim da li roditeljska skrb podrazumijeva da dijete provodi po par sati tjedno ili mjesečno sa ocem.
Prije svega napominjem kako Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, kao neovisno tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova (sukladno čl. 19.st.1. Zakona o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, dalje u tekstu: Zakon), prati provođenje Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova (čl.22.st.2. Zakona).
Sukladno čl.22. st.2. navedenog Zakona, Pravobraniteljica razmatra slučajeve kršenja načela ravnopravnosti spolova, slučajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su počinila tijela državne uprave, jedinice tijela lokalne i područne (regionalne samouprave) i druga tijela sa javnim ovlastima, zaposleni u tim tijelima i druge pravne i fizičke osobe. Pritom su ovlasti Pravobraniteljice, sukladno čl.23. st.1. Zakona o ravnopravnosti spolova, ograničene na upozoravanje, predlaganje i davanje preporuka, a Pravobraniteljica se ne smije miješati niti utjecati na tijek i ishod sudskih postupaka.
Vezano uz Vašu pritužbu napominjem kako odluku o načinu i vremenu ostvarivanja susreta i kontakata djeteta sa roditeljem sa kojim ono ne živi odnosno o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa roditeljem sa kojim ono ne stanuje (prema novom Obiteljskom zakonu), donosi isključivo sud koji je neovisan i sudi temeljem Ustava i zakona. Pritom sudovi prilikom donošenja svojih odluka o navedenom mogu uvažavati i stručna mišljenja Centara za socijalnu skrb ili drugih stručnjaka/kinja, te svojim odlukama doprinose i stvaranju sudske prakse. Stoga su i primjeri koji se navode u Smjernicama, a koje i Vi navodite u svojoj pritužbi, odraz postojeće sudske prakse. Napominjem kako navedeni primjeri imaju samo orijentacijsku ulogu te da kao takvi nisu pravno obvezujući sa sudove.
Nadalje vezano uz Vašu pritužbu i navedenu problematiku, napominjem kako se susreti i kontakti djeteta sa roditeljem sa kojim ono ne živi određuju neovisno o spolu roditelja odnosno određuju se na isti način i za majke i za očeve, a ovisno o tome sa kojim roditeljem dijete živi. Dakle kriterij za određivanje navedenog nije spol roditelja već činjenica s kime dijete živi, imajući pritom u vidu i najbolji interes djeteta u svakom pojedinačnom slučaju, a kao pravni standard iz Konvencije UN-a o pravima djeteta.
Uvidom u predmetne Smjernice, a vezano uz primjere na koje se Vi pritužujete i koje navodite, vidljivo je kako se navedeni primjeri navode kao „primjeri formulacija koje se mogu koristiti prilikom popunjavanja ovog polja“ (odnosno rubrike „sporazumna uređenja“), a „obzirom da Plan mora biti potvrđen od strane suda u izvanparničnom postupku da bi stekao svojstvo ovršnosti, nužno je da formulacija vremena koje će dijete provoditi s svakim od roditelja bude ovršiva“. (stranica 2. Smjernica za ispunjavanje obrasca Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi).
Stoga Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova nije mogla ustanoviti da bi se u konkretnom slučaju radilo o spolnoj diskriminaciji roditelja na području roditeljske skrbi.
Vezano uz navedenu problematiku, napominjem kako je Pravobraniteljica provela istraživanje o stručnim mišljenjima i prijedlozima centara za socijalnu skrb vezano uz odluku s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti. Također Pravobraniteljica je provela i istraživanje o ravnopravnosti spolova u području roditeljske skrbi na način da je izvršila analizu 151 sudskog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu u kojima se odlučivalo s kojim roditeljem će dijete nastaviti živjeti po prestanku obiteljske zajednice roditelja (sukladno čl.100.st.1. Obiteljskog zakona) odnosno po razvodu braka, uključujući i postupke koji su se vodili radi izmjene već postojeće sudske odluke po tom pitanju, a koji predmeti su bili pravomoćno okončani u periodu od 01.10.-31.12.2012.g.
Rezultati navedenih istraživanja ukazuju kako se roditelji u najvećem broju slučajeva ipak uspiju dogovoriti o pitanju s kime će dijete nastaviti živjeti nakon razvoda braka odnosno nakon prestanka obiteljske zajednice roditelja. Oba navedena istraživanja objavljena su u Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2013. godinu te su dostupna na web stranici Ureda: www.prs.hr.
S poštovanjem PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA
Višnja Ljubičić, dipl. iur.
Podijelite na društvenim mrežama:
